Panaceja – kazalište kakvo trebamo

DSC00130.JPG

Priču o kazališnoj radionici Panaceja – kazalište kakvo trebamo najbolje je započeti njenim znakovitim nazivom. Naime, riječ panaceja grčkog je porijekla i spominje se već u 3. stoljeću prije Krista kao čudotvorni lijek za sve bolesti čijim su se pronalaženjem bavili alkemičari, a danas se u prenesenom značenju smatra rješenjem i/ili lijekom za sve te će takvu njenu funkciju u ovom slučaju ispuniti upravo kazalište kakvo trebamo.

Voditeljica radionice Kruna Tarle najprije će održati dvije pokazne interaktivne radionice u domovima za starije osobe s ciljem da njihove štićenike motivira da se prijave za sudjelovanje na radionici. Budući sudionici u sažetom će obliku moći vidjeti kako će radionice izgledati te što će se na njima raditi. Jedna će se radionica održati u Domu za starije osobe Sveti Josip, a druga u Domu za starije osobe Maksimir, svaka u trajanju od 60 minuta.

Kasnije, u okviru radionica, kroz proces zajedničkog istraživanja s naglaskom na likovno i dramsko (kreiranje i oblikovanje lutaka, kostima, scenografije i maske), kao i scenskim istraživanjima, dramskim igrama, improvizacijama i etidama, voditeljica polaznike usmjerava zajedničkom cilju – stvaranju manje kazališne predstave.

Radionica će se kroz dva mjeseca trajanja neprestano obogaćivati novim elementima i idejama kao svojevrsni work in progress, a izvodit će se u formi kolaža (što je fleksibilno i prilagođeno dobi polaznika). Pojedina radionica traje dva mjeseca, jednom tjedno po dva sata. Održat će se dvije radionice, jedna u Domu za starije osobe Sveti Josip, a druga u Domu za starije osobe Maksimir.

Obje će radionice završiti s po jednom kolaž predstavom – predstave će se izvesti u oba doma umirovljenika (jedna u Domu za starije osobe Sveti Josip, druga u Domu za starije osobe Maksimir) te dva puta za širu javnost u Centru za kulturu i film “August Cesarec”.

Prijave za radionicu Panaceja – kazalište kakvo trebamo primaju se na e-mail projekta: 54plusulupuh@gmail.com. 


Kruna Tarle diplomirala je engleski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sintezu svojih interesa prepoznaje u domeni lutkarskog mišljenja u širem smislu. U Zagrebačkom kazalištu mladih od kraja 80-tih godina oblikuje i vodi Lutkarski studio, što je u proteklom razdoblju bio jedini centar permanentne lutkarske edukacije i istraživanja tog medija u Hrvatskoj. Djeluje u više smjerova: permanentni umjetničko-pedagoški rad s djecom, istraživanje kazališnog jezika u vidu predstava i autorskih radionica, art – terapija, edukacija (mentorski rad za osposobljavanje lutkarskih pedagoga), suradnja s inozemnim profesionalnim umjetnicima (Emilija Mačković, Leszek Madzik, Sunny Sunninsky…). Do danas je održala nekoliko stotina umjetničkih i umjetničko-edukativnih radionica s najrazličitijim grupama polaznika (odraslima i djecom, osobama s invaliditetom, djecom s teškoćama u razvoju) i svim dobnim skupinama u zemlji i inozemstvu. Kao voditeljica radionica i autorica gostujućih predstava surađivala je s domovima umirovljenika, socijalnim ustanovama i udrugama. Višegodišnja je vanjska suradnica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. U dugogodišnjem umjetničkom radu kontinuirano se bavi inkluzijom ranjivih skupina.

DSC00332