Zlatne godine – predstava “Na kavi našoj svagdašnjoj”

Voditeljica radionice: Katarina Radošević Galić

Potrebni materijali: polazišni tekst (naš je napisala jedna polaznica, a zajedničkim radom kroz radionice se dorađivao), stolovi, stolice, stolnjaci, šalice i tanjurići za kavu, boce, polica, svjetiljka (za scenografiju – bilo je potrebno dočarati izgled caffe bara, vaša scenografija neka se prilagodi tekstu i temi predstave), materijali za kostime (ovisno o vašim željama), boje za oslikavanje (po potrebi)

“Na kavi našoj svagdašnjoj” je predstava koja tematizira svima nam dragu naviku – ispijanje kave koje nužno prati (ne)obavezno čavrljanje s prijateljima, poznanicima ili općenito dragim nam osobama. U našoj se predstavi nakon dugo vremena susreću prijateljice iz različitih krajeva (što se očituje i u njihovom govoru) Hrvatske te im ovaj odlazak na kavu predstavlja nadoknadu vremena tijekom kojeg nisu mogle biti zajedno i niti se vidjeti. Pritom razgovaraju o svojem svakodnevnom životu, obitelji, problemima, od kojih je jedan zajednički – spor i neljubazan konobar te gospodin sa susjednog stola s kojim se također upuštaju u interakciju. Svi ovi elementi dodatno doprinose duhovitosti koja zapravo prožima cijelu predstavu.

1) Ideja i rad na tekstu

Jedan od prvih zadataka koje je voditeljica radionice Katarina Radošević Galić postavila polaznicima bio je da jedan od njih napiše tekst za predstavu jer su već od samih početaka bili vidljivi afiniteti pojedinih polaznika. Netko je bio bolji u pisanju pjesama, netko u proznim tekstovima te je odabrana priča jedne polaznice koja se do završetka radionice pretvorila u “kavu našu svagdašnju”. Kako su radionice odmicale, na tekstu se radilo te je svatko od sudionika davao svoj doprinos i bilo je mnogo konstruktivnih rasprava i razgovora što je radionicama davalo dinamiku, a sve u svrhu nalaženja najboljeg konačnog rješenja. Kod teksta predstave vrlo je važno sudjelovanje i mišljenje cijelog autorskog tima, ne samo scenarista, o čemu svakako vodite računa pri izradi vlastite predstave. Najvažnije je da tekst bude prilagođen sceni i da može zaživjeti na pozornici tako na mu se ne izgubi srž.

Kroz rad na tekstu pojavilo se i pitanje njegove dužine i pamćenja te zabrinutost što napraviti kada se zaboravi tekst. Zapravo je vrlo jednostavno – treba improvizirati! Ipak, kako bi ona bila što uspješnija i neprimjetna, jako pomaže ako su glumci na sceni opušteni i nemaju preveliku tremu.

2) Podjela uloga

U svakoj predstavi postoji podjela na uloge, no ne samo na one glumačke, već i na one iza scene, jednako važne. U našoj je predstavi bilo šest glumaca jer je većina sudionika imala takve afinitete te su im uloge dodijeljene u skladu sa željama i mogućnostima. Ostali su sudionici kroz radionice svoj doprinos dali na drugim aspektima stvaranja predstave – kostimografiji, scenografiji te čak i snimanju proba i premijere. Snimanje nije obavezno, ali može dobro doći, s jedne strane ako se želite podsjetiti tijeka rada te konačnog rezultata, a s druge strane da primijetite eventualne propuste, na njima nešto naučite i podignete svoj rad na višu razinu.

U predstavi je također vrlo važna “hijerarhija”. To bi značilo da redatelj ima završnu riječ. Iako je tijekom rada poželjna diskusija te razmjena ideja i mišljenja jer se tako stvara još bolje djelo na zadovoljstvo svih sudionika, mora postojati red i disciplina.

podjela

3) Kostimografija

Kako je voditeljica Katarina primarno kostimografkinja, kroz radionice je polaznicima dala nešto detaljniji uvid i u taj dio kazališnog posla te ih nastojala naučiti o njegovoj važnosti. Pritom je ključna dobra suradnja i suglasje kostimografa i redatelja, što je Katarina pokazala na primjerima svojih skica za kostime iz nekih predstava na kojima je radila. Polaznicima su predstavljeni različiti načini bojanja tkanine (bojama u prahu, prirodnim bojama koje se dobivaju primjerice od cikle ili lavande, izbjeljivanje) te su učili šivati i štampati akrilom. Sve ove tehnike mogu vam poslužiti prilikom izrade kostima za vlastitu predstavu, samo ih prilagodite temi i željama!

Naši su kostimi bili relativno jednostavni i logični – od elegantnih kombinacija za dame (košulje, hlače, suknje te pokoji modni dodatak) te pregače, bijele košulje, hlača i leptir mašne za konobara.

4) Scenografija

Scenografija se sastojala od osnovnih elemenata koje bi trebao sadržavati svaki caffe bar – stolova sa stolnjacima, stolica je dodana i polica sa šalicama, a na jednom je stolu bilo i boca. Rub bijelog stolnjaka središnjeg stola oslikan je dekoracijom u zlatnoj boji. Sve je, dakle, odgovaralo temi.

5) Kretanje na sceni

U pripremi predstave potrebno je voditi računa i o scenskom pokretu. Na našoj radionici pažnja je bila posvećena načinu dolaska u caffe bar, držanju ruku te mogućnostima (ne)gledanja prema publici. Radilo se na mekoći pokreta jer ona, sukladno većem broju godina, može izostati. Važno je dogovoriti i trenutke ulaska i izlaska sa scene. Prilikom izrade vlastite predstave razmislite i o ovakvim stvarima te ih uključite u vježbe i probe!

kretanje

6) Rekviziti

Rekvizita je bilo više te su bili posloženi na različitim mjestima na sceni tako da ne smetaju, a da se svejedno po potrebi mogu upotrijebiti. Očekivano, najveći je naglasak bio na šalicama za kavu, neizostavnima s obzirom na temu predstave te su se one najviše koristile. Lik konobara koristi nešto više rekvizita – kuhinjsku krpu, boce i šalice postavljene na stolu i policama sa strane te, naravno, tacnu. Kao što vidite, rekviziti ne moraju biti komplicirani jer postoje jednostavna rješenja iz svakodnevnog života – samo pogledajte oko sebe i sigurno ćete dobiti ideju koja će odgovarati vašoj predstavi!

 

Kada ste prošli sve ove korake, spremni ste za premijeru! Kao što vidite, uz pravilan raspored uloga i zadataka, zajednički rad, diskusiju i razmjenu ideja možete napraviti izvrsnu završnu predstavu! Uživajte u kreativnom procesu, a mi vam želimo da sve prođe kako ste zamislili. Sretno!