Panaceja – kazalište kakvo trebamo – priprema i izvedba kazališne predstave

Voditeljica radionice: Kruna Tarle

Potrebni materijali: polazišni tekst za predstavu (u našem se slučaju radilo o stihobasni “Bik koji je želio biti šik” autorice Dijane Merey Sarajlije), paravani i stolice (scenografija), kostimi, maske, rekviziti, boje za drvo (za oslikavanje stolaca), karton i boje za izradu maski i rekvizita

U okviru radionica “Panaceja – kazalište kakvo trebamo” polaznici su kroz ukupno osam susreta pod vodstvom Krune Tarle zajednički istraživali likovno, dramsko i scensko djelovanje (kreiranje i oblikovanje lutaka, kostima, scenografije i maske) te su se dramskim igrama, improvizacijama i etidama približavali konačnom zajedničkom cilju – stvaranju manje kazališne predstave.

U nastavku pročitajte kako je tekao proces pripreme predstave naših sudionika te na njegovom primjeru naučite što vam je sve potrebno i o čemu morate voditi računa pri vlastitom kreativnom stvaranju!

1) Ideja i cjelokupna scenska slika

Iako ovo nipošto ne može biti pravilo, ono što je tipično za način rada voditeljice Krune Tarle jest početak u kojem se svaka predstava smješta u prostor, poput slike koja se smješta u okvir. Ta slika je zadana i uvjetovana raznim vanjskim okolnostima: ansamblom koji radi na predstavi, fizičkim osobinama i mogućnostima glumaca i izvođača, tehničkim uvjetima te dinamikom proba. U našem je slučaju taj okvir predstavljao “zid” sastavljen od neutralnih paravana, sa središnjim ulazom na scenu, te nekoliko dekorativnih stolaca koji će su poslužili i u praktične svrhe, budući da su naši polaznici osobe starije životne dobi.

 

2) Tema, tekst, žanr

Kao okosnica i nit vodilja odabrana je ljubav – najpopularnija i uvijek aktualna tema. Kao literarni predložak odabrana je stihobasna “Bik koji je želio biti šik” autorice Dijane Merey Sarajlije, koja ju opisuje kao jednu od “slikovnica za djecu od 3 do 103 godine”. Likovi u njoj su, naravno, životinje, što predstavlja dobrodošao odmak od vlastite intime te ujedno doprinosi humoru, zabavnim odnosima i situacijama. Sudionici su vrlo pozitivno jednoglasno prihvatili predloženu temu. Kako je stihobasna zapravo zanimljivo i bogato ilustrirana ilustracijama Nike Sarajlije, preuzeta je i njena izvorna likovnost za oblikovanje maski te djelomično i stila kostima.

Medij maske u kombinaciji s igrom tijela odabran je jer je to bilo najprimjerenije i tehnički najjednostavnije s obzirom na dob polaznika, ali su likovnost i puni scenski doživljaj ipak naglašeni.

 

3) Glazba

Opseg teksta smanjen je koliko je to bilo moguće, zbog čega je uveden veći broj glazbenih motiva koji pokreću radnju i stvaraju veseli ugođaj. Radi se o poznatim starogradskim pjesmama poput kultnih “Ja ljubim”, “Bolujem ja…”, “Noćas ću draga tebi šaptat nježne riječi” i sličnih. Dakle, radilo se o pjesmama generacije, a dodatno su prepjevani i pojedini stihovi iz slikovnice. Tako se dolazi do mjuzikla kao žanra. Potom je uslijedila manja “audicija” potencijalnih pjevača. U ovom su dijelu sudjelovali i nešto iskusniji glazbenici iz Doma Sveti Josip te klapa “Prijatelji” koja djeluje u okviru Doma Maksimir koji su sami nametnuli ozbiljne kriterije izvedbe te predlagali vlastita rješenja u izboru napjeva. Takvo je iskustvo jako važno za oblikovanje predstave jer je uvelike od pomoći pa svakako razmislite o tome prilikom izrade vlastite predstave!

5_edited

 

4) Kostimografija

Kostimografiju je Kruna zamislila kao hibrid antropomorfnog i zoomorfnog, u skladu s karakteristikama basne kao književne vrste. Tijelo životinje ostaje vidljivo uz masku, a kostim je dodan više kao naznaka, plošno, ili kao maska, što ga opet povezuje s prikazom glave.

DSC00778_uređeno

 

5) Podjela uloga

Podjela uloga bio je najdelikatniji zadatak jer je bilo potrebno uzeti u obzir nekoliko stvari, primjerice želje i afinitete s jedne strane te fizičku kondiciju, razinu govornog izražavanja, snalaženje u prostoru/plesnost, muzikalnost, osjećaj za ritam i sposobnost memoriranja teksta s druge strane. Kako je specifičnost ovog medija istovremeno izražavanje riječju, pokretom, pjesmom te rukovanje materijalom (maskom), uloge su dodijeljene tako da svatko od sudionika doprinosi onime u čemu se najbolje osjeća. Pažljivim usklađivanjem afiniteta i realnih mogućnosti, dolazi se do rješenja kojim su svi zadovoljni te se tako svatko se našao na pravom mjestu.

12_edited

 

6) Dramatizacija

Tekst napisan za čitanje potrebno je prilagoditi “kazališnim daskama”, što se odvija kroz brojne čitaće probe i analize tijekom kojih se uvažavaju prijedlozi svih prisutnih.

 

7) Rad na tekstu

Kako bi se u kazališnom žargonu reklo, “štrihano” je sve suvišno, odnosno tekst je na dijelovima skraćen i preoblikovan. Pošto se radi o samo jednom od sredstava izražavanja, potrebno ga je svesti na pravu mjeru. Drugi je razlog praktičan i vrlo važan – glumcima mora biti omogućeno potpuno memoriranje teksta, prije svega onima koji igraju s maskama u prostoru. “Kor” koji se sastoji pretežno od glazbenika (svirača i pjevača) sjedi s obje strane pozornice. Budući da su pojedini članovi kora imali veći opseg teksta za naučiti, zbog položaja na pozornici su si i tijekom završne izvedbe mogli pomoći isprintanim primjercima kako bi se manje opterećivali tekstom i usporavali opći ritam. U radu na tekstu nastoji se, koliko je u pojedinom slučaju moguće, postići glasnoća, izražajnost, melodija i dikcija.

DSC01204_uređeno

 

8) Rad s maskama

Rad s maskama bio je jedan od težih zadataka jer je logično došao na red tek u drugoj polovici radnog procesa. Scenska maska može biti izvedena na mnogo različitih načina. U našem se slučaju radilo o plošnim maskama koje se jednostavno drže ispred lica. Maske su uglavnom bile riješene u profilu, tako da su oslikane dvostrano i okreću se u smjeru kretanja. Ovako riješena maska ne prianja uz lice i time omogućuje nesmetano govorno izražavanje, a ima i humoristični efekt zbog dvostrukosti, odnosno povremenog igranja i vlastitim licem.

Pravila igre s maskom nisu jednostavna jer se pri prvom susretu s njom potrebno istovremeno usredotočiti na više zadataka. Vrlo je važno strogo poštivanje fronte i visine držanja maske, zatim treba voditi računa o pravcu kretanja, suigri s partnerom, ritmu govora i naglašenim kretnjama. Kako bi sudionicima bilo što jednostavnije, nije se inzistiralo na svim pojedinostima jer bi se tako brzo stvorio zamor i demotiviranost, cjelina bi bila preopterećena te bi izostala spontanost i radost igre.

 

9) Prostor, mizanscena

Nakon što su dogovoreni i riješeni svi pojedinačni elementi, potrebno se pozabaviti ulascima i izlascima na scenu, logičnom uporabom stolica kao dekorativnog i funkcionalnog elementa scenografije. Stolice su u živim bojama i u skladu s ostalim pojedinostima na sceni obojili sudionici.

DSC00617_edited

 

10) Rekviziti

Za potrebe igre i neophodnih naznaka prostora izrađeno je i nekoliko plošnih rekvizita od kartona (isti način izrade kao i kod maski), ali se pazilo da vizualni dojam cjeline nije opterećen svim doslovnostima.

1_edited

Nakon svega navedenog spremni ste hrabro krenuti u kreativno stvaranje kazališta i predstave po vlastitoj mjeri te uživati u procesu i završnom rezultatu! Sretno!